Sve se odjednom promjenilo. Sve je postalo tise, mekse, ljepse... ujednaceno, umireno, uspavano...jebeni zen. I u meni izazvalo reciprocno obrnutu reakciju! Jedva cekam da ujutro svane sunce da istrcim na beskrajno polje svjetlosti i utisnem jos jednom svoj trag na novu zasljepljujuce bijelu stranicu..snijega:))) I dalje se vozim biciklom na posao kao i prije, ali sad kad padnem, a pao sam vec par puta, prva reakcija je smijeh:) Zakon! Heh zakon je vozit se biciklom po snjegu. Ono, prava akcija, imas zagarantiran muskulfiber na kraju dana. Svaki iole malo iskusniji biciklist je vjerovatno upoznat s "guma u tracnicama" efektom. E, sad je cijela cesta puno tracnica, tj. tragova drugih bicikala ili otisaka nogu, skrivenih zamki i poledice. Svaki kotac bi na svoju stranu. Vozim se i plesem:)
Naravno, uslijed sveg tog moras biciklirat dosta sporije neg inace (prvi dan sam zbog tog zakasnio na vlak, ceko na zimi 40min), ali i sve oko tebe se krece sporije, auti, ljudi, vlakovi, vrijeme...
Malo me zasmetalo sto se vlakovi ipak malo prevec usporili (cak i za moj pojam sporosti!) tako da sam jedno jutro ceko 2h da moj vlak konacno krene smjer posla. Ali barem sam ceko unutra na toplom. I sjetio se Ljube i jednog legendarnog uradka domace filmografije...
Heh, a auti...ne samo da su postali pristojni sto se tice (pristojne) brzine i obazrivosti prema pjesacima/biciklistima, vec vise nis ne galame, postali sutljivi, gume samo malo gundjaju dok se vrte preko dugackog bijelog, ok, prljavo sivog tepiha. Jebiga, nemore sve bit crno-bijelo.
I to mi je bilo zakon iznenadjenje. Ceste se ne ciste! Reko bi covjek, vid ljenih Belgijanaca. Di su te ralice, di je zimska sluzba!! Nemoguce da je gora neg kod nas!! A kad ono..oni ni nemaju ralice. Sramota! Skoro pokrenuo internet peticiju i pito Bandica da posudi par ralica, ono kad vec pomaze svima, mogo bi i sirotim Belgijancima. Kao kad se po ljeti posudjuju Sana..ovaj, kanaderi ako koja zemlja ima navalu pozara, tako bi i nama dobro doso koji kamioncek. Ovi ovdje samo sole ceste. Puka sirotinja. A onda sam malo promislio...i dokucio sto je za (sjevero) Belgijanca snijeg. To se ovdje dozivljava kao..opticka varka. S obzirom na utjecaj atlantske klime, najcesce ne ostaje dugo, dapace, otopi se skoro odmah po dodiru s tlom. Sad ga vidis, sad ga ne vidis. Fatamorgana. Tu kad majka mora djetetu objasnit zasto se rastaje od tate, moze uptrijebit slikovitu poredbu sa snijegom - tek sto je doso doma s posla, vec ga nema. A tata zacudjen sjedi u birtiji, gleda u novcanik i zakljucuje kak mora mu je placa isto bila - od snijega.
I onda, uslijed svih tih klimatskih i kulturoloskih razlika, zakljucili Belgijanci da im ralice zapravo netrebaju i zato snijeg i dalje stoji na ulicama. I meni drago:) I vrijeme kao da se slaze sa mnom, pa je i dalje - i zima i nis se ne topi. A klinci ostali zbunjeni.
Eh, da, jucer, vani, snjezne radosti. Pao novi sloj snijega, ali ovaj put bas onak kak treba, malo vlazan, ljepljiv. Idealan za grude i snjegovice. Pa smo se uputili u obliznji park (NOrd) da vidimo sta se desava po tom pitanju. Odmah po dolasku, sukobio sam se s lokalnom bandom grudosnjeznobacajucih maloljetnika. Nemos mi grudat trudnu zenu! Pa sam preciznim pogotkom osljepio jednog od razbojnika, o prkosno viknuo "Ajmo ko je sljedeci?!" I bilo ih je desetak. Pa reko, ajmo jedan po jedan. Naravno, nisu glupi, pa me nisu poslusali, vec odlucili upotrijebit svoju brojcanu nadmoc. A ja sam se takticki, dok se jos nisu ohrabrili i poceli pucat, popeo na obliznju uzvisinu. Jerbo, nije da bjezim, idem se spustat na vreci. A klinci u podnozju cekaju, naoruzani grudama. Hm, skakljiva situacija. A ja...sjetih se starih Rimljana i njihovih poslovica...I namjestam se na vreci, kao nesto ne stima. Pa ih pitam kak to treba, neznam ja. I kazem jednom klincu, daj mi pokazi. I popne se mali i kaze moras napunit vrecu snjegom tak ide bolje, ovo ono, pa mu dam da proba. Pa oce i drugi, pa treci... I odjedom mi banditosi postali frendovi:) Heh, i stari cezar se kesi odozgora, i misli, da mi je bio ovakav general tamo u Galiji...
Nakon toga smo se krenuli malo umjetnicki izrazavat. I napravili Snjegov(C)icu. S obzirom na vec spomenute izvanrednu kvalitete padnutog snjega, bilo je vrlo lako napravit pozamasne snjezne kugle, koje je ipak bilo malo teze namjestit jednu povrh druge. Ali ipak, malo po malo izrasla joj glava, cice, pa guzicetina i sve ostala znacajna obiljezja. Na kraju je gledam i mislim si na kog me podsjeca...hm, ja bi reko mjesavina vilendolske venere i Bude, u svakom slucaju jebeno misticna figura. Samo bojim se da je vec silovana (tko zna cime) jer smo joj napravili ipak malo preizazovnu guzicu. Prokletstvo ljepote.
I ovaj put, na vasu radost, sve te dogodovstine su uspjesno popracene budnim okom tj. fotolecom Lisinog tj. mojeg mobitela, tako da se moje rijeci mogu lakse vizualizirat. Obratite pozornost na fotku naslova "sacekusa", na kojoj se mogu vidjet mali razbojnici u lijevom donjem uglu, dok cekaju da im dodjem na puskomet. Ja se kao, pripremam spustit s vrha fotke:)
Naravno, ima jos jedan razlog zbog kojeg me snijeg tako razveselio. Ta vremenska (ne)pogoda me uvijek podsjeti na Hrvatsku, na doma. Jednostavna asocijacija - Belgija kisa, Hrvatska snijeg. Snijeg su prijatelji, obitelj, praznici u Mikulicima, kuhano vino u termosici, brzoprolazeci trenuci veselja koji su sad, nazalost, isto postali postali poput belgijskog snijega. Unaprijed im se veselis, a oni ipak prekratko traju... i opet moras cekat sljedecu sezonu. Jebiga, tak je to.
Ali sad, je barem na kratko, Hrvatsku dosla tu, na ulicu, u park... i ta, ponekad mucna unutrasnja podijeljenost je privremeno umirena. Zen. Zakon:)
I svakako, veseli me pomisao da ce snjeg opet pasti u ozujku:)
Nikako nesmijem zaboravit spomenut jednog dragog prijatelja koji me neki dan podsjetio da se ovaj online dnevnik ipak cita. Naime, taj skormni pjesnik rece - "I oni koji ne komentiraju, čitaju, zato nastavi druže pisat jer sam već pomalo i zaboravio kakvog artistu imam za frenda. Ti samo gaji i dalje svoj autentično-autistični stil s primjesama drugih, subjektivnih, "realnosti" jer takvi svijetovi kod većine, na žalost, s godinama kopne a baš se u njima zrcali ono neponovljivo u svakome. Pošto ti kopniš sporije od većine( ovih glupana koji su se okružili brojkama) nipošto pošteno nije zadržati to kao svoju svojinu, već naprotiv, izli se na tastaturu, pa dokle gura, gura." Mozda neki od vas znaju o kom je rijec, ja cu postivati njegovu "privatnu personu" i rec tom inkognito podrzavatelju - fala ti prijatelj:) Obecavam da cu cesce pisat.
U sljedecim blogovima ce vjeerovatno bit rijec o malom ....... koji vrijedno skuplja dekagrame i vec je preso 1.5kg (to ja onako od oka procjenih) i mrda se sve vise i vise i vrti se stalno. Cas je Australac, cas Svedjanin. Nadam se da ce kad dodje vrijeme znat na koju stranu se treba okrenut. Ne bi htio da Lisa dobije povelik ozujak posred trbuha. I neznam zasto se to uopce zove carski rez. Brijem da nema nis kraljevskog kad ti ugrade "zipferschluss" ispod pupka.
Bdw. kad smo vec kod njenog trbuha....tak nesto super aerohidrodinamicno, majka priroda je najzakon dizajner. Ono, znam da je visak, ali tak nekak super pase. Ko da je oduvijek bio tu. Iako se na ideju malog Ivicica JUniora jos uvijek nisam naviknuo. To ce valjda bit tek kad mi dodje u ruke, crven, smezuran i..na tatu:)
Malo slabo pricam s njim u zadnje vrijeme, moramo obnovit komunikaciju. Zato moram ovaj blog lagano privest kraju, idem malo pricat s njim...ali prije toga...
Snijeg na kraju (umjesto secera) je najbolji nacin da se zavrsi jedna cudljiva godina. Nepredvidljiva jer se stosta izdesavalo sto nisam planirao, ali sam jako zelio. Snovi koje nisam (pre)spavao vec dozivio. Snaga podsvijesti dokazala nadmoc nad realnoscu. Iako...nije da je sve gotovo...zbìlja te ponekad na prilicno okrutan nacin 'oce bacit na koljena, snovi se znaju tak lako razbit. Pa stoga...nadam se nista lose nece desit. Nit meni, niti ikome od vas. Ono, uvijek sam nastojao bit fer igrac, pa bih molio da mi se to uzme u obzir prilikom podjele karata za novu sezonu! To je recimo, moja bozicna zelja.
A i bozicna cestitka svima vama. Iako znam da vas vecina bas i nejde gledat nogomet, zelim vam dobre karte na predstojecim tekmama, ne prevec razocaranja, iako se zna i izgubit koja runda...ali da svi ipak veseli dodjete kucama, do sljedece godine i jos jedne runde.
Do sljedeceg bloga,
svima pozdrav i puno veselja u nadolazecim bozicnovogodisnjih trenucima:)) Uzivajte, jer i oni ce brzo proc ko b.... s.... (ispuni po nahodjenju)
Zivili
Silvio&Lisa&mali ....
P.S. nadam se da nije prevec teksta, ali kad ste vec trazili...
snjegocovjek prvi
sacekusa
sam se sanjka na guzici
teski snijeg
glava na vrhu
ljubitelj velikih guzica
vilendolska buda tj. Snjegov Cica
i njeni roditelji
nasa kuca s preko puta ulice (auto nije nas)
nas buduci dnevni boravak, gledano iz kuhinje
lisin trbuh od prije par tjedana, sad je vec puno veci
lisi se svidja ova fotka:)
