day 7 iliti kraj godine

7 je sretan broj. Prikladno za zadnji blog ove godine iako ga pisem pocetkom tjedna. Mislio sam ga pisat jucer, na pravu nedjelju ali sam bio vani. Na snijegu! Na zimi! I bilo mi tak toplo...pri srcu...jehehehuuuhuu:)) zakon!!! Iako vam mozda snjeg nekima od vas tamo doma ide na (k....) hm, zivce, jerbo opstruira promet, brzo se pretvara u zitku masu bljuzgovinu koja isto tako otezava normalan hod ulicama (u promocenim cipelama) bas kad se treba ic u soping i opskrbu bozicnim poklonima i brdima hrane i pica koji ce iskonzumirat tijekom veselih prezderdana, i prouzroci koju posjetu Traumatoloskoj ili razmjenu socnih psovki s drugim zivcanim sudionicima prometa ...MENE JE SNIJEG FAKAT RAZVESELIO!
Sve se odjednom promjenilo. Sve je postalo tise, mekse, ljepse... ujednaceno, umireno, uspavano...jebeni zen. I u meni izazvalo reciprocno obrnutu reakciju! Jedva cekam da ujutro svane sunce da istrcim na beskrajno polje svjetlosti i utisnem jos jednom svoj trag na novu zasljepljujuce bijelu stranicu..snijega:))) I dalje se vozim biciklom na posao kao i prije, ali sad kad padnem, a pao sam vec par puta, prva reakcija je smijeh:) Zakon! Heh zakon je vozit se biciklom po snjegu. Ono, prava akcija, imas zagarantiran muskulfiber na kraju dana. Svaki iole malo iskusniji biciklist je vjerovatno upoznat s "guma u tracnicama" efektom. E, sad je cijela cesta puno tracnica, tj. tragova drugih bicikala ili otisaka nogu, skrivenih zamki i poledice. Svaki kotac bi na svoju stranu. Vozim se i plesem:)
Naravno, uslijed sveg tog moras biciklirat dosta sporije neg inace (prvi dan sam zbog tog zakasnio na vlak, ceko na zimi 40min), ali i sve oko tebe se krece sporije, auti, ljudi, vlakovi, vrijeme...
Malo me zasmetalo sto se vlakovi ipak malo prevec usporili (cak i za moj pojam sporosti!) tako da sam jedno jutro ceko 2h da moj vlak konacno krene smjer posla. Ali barem sam ceko unutra na toplom. I sjetio se Ljube i jednog legendarnog uradka domace filmografije...
Heh, a auti...ne samo da su postali pristojni sto se tice (pristojne) brzine i obazrivosti prema pjesacima/biciklistima, vec vise nis ne galame, postali sutljivi, gume samo malo gundjaju dok se vrte preko dugackog bijelog, ok, prljavo sivog tepiha. Jebiga, nemore sve bit crno-bijelo.
I to mi je bilo zakon iznenadjenje. Ceste se ne ciste! Reko bi covjek, vid ljenih Belgijanaca. Di su te ralice, di je zimska sluzba!! Nemoguce da je gora neg kod nas!! A kad ono..oni ni nemaju ralice. Sramota! Skoro pokrenuo internet peticiju i pito Bandica da posudi par ralica, ono kad vec pomaze svima, mogo bi i sirotim Belgijancima. Kao kad se po ljeti posudjuju Sana..ovaj, kanaderi ako koja zemlja ima navalu pozara, tako bi i nama dobro doso koji kamioncek. Ovi ovdje samo sole ceste. Puka sirotinja. A onda sam malo promislio...i dokucio sto je za (sjevero) Belgijanca snijeg. To se ovdje dozivljava kao..opticka varka. S obzirom na utjecaj atlantske klime, najcesce ne ostaje dugo, dapace, otopi se skoro odmah po dodiru s tlom. Sad ga vidis, sad ga ne vidis. Fatamorgana. Tu kad majka mora djetetu objasnit zasto se rastaje od tate, moze uptrijebit slikovitu poredbu sa snijegom - tek sto je doso doma s posla, vec ga nema. A tata zacudjen sjedi u birtiji, gleda u novcanik i zakljucuje kak mora mu je placa isto bila - od snijega.
I onda, uslijed svih tih klimatskih i kulturoloskih razlika, zakljucili Belgijanci da im ralice zapravo netrebaju i zato snijeg i dalje stoji na ulicama. I meni drago:) I vrijeme kao da se slaze sa mnom, pa je i dalje - i zima i nis se ne topi. A klinci ostali zbunjeni.
Eh, da, jucer, vani, snjezne radosti. Pao novi sloj snijega, ali ovaj put bas onak kak treba, malo vlazan, ljepljiv. Idealan za grude i snjegovice. Pa smo se uputili u obliznji park (NOrd) da vidimo sta se desava po tom pitanju. Odmah po dolasku, sukobio sam se s lokalnom bandom grudosnjeznobacajucih maloljetnika. Nemos mi grudat trudnu zenu! Pa sam preciznim pogotkom osljepio jednog od razbojnika, o prkosno viknuo "Ajmo ko je sljedeci?!" I bilo ih je desetak. Pa reko, ajmo jedan po jedan. Naravno, nisu glupi, pa me nisu poslusali, vec odlucili upotrijebit svoju brojcanu nadmoc. A ja sam se takticki, dok se jos nisu ohrabrili i poceli pucat, popeo na obliznju uzvisinu. Jerbo, nije da bjezim, idem se spustat na vreci. A klinci u podnozju cekaju, naoruzani grudama. Hm, skakljiva situacija. A ja...sjetih se starih Rimljana i njihovih poslovica...I namjestam se na vreci, kao nesto ne stima. Pa ih pitam kak to treba, neznam ja. I kazem jednom klincu, daj mi pokazi. I popne se mali i kaze moras napunit vrecu snjegom tak ide bolje, ovo ono, pa mu dam da proba. Pa oce i drugi, pa treci... I odjedom mi banditosi postali frendovi:) Heh, i stari cezar se kesi odozgora, i misli, da mi je bio ovakav general tamo u Galiji...
Nakon toga smo se krenuli malo umjetnicki izrazavat. I napravili Snjegov(C)icu. S obzirom na vec spomenute izvanrednu kvalitete padnutog snjega, bilo je vrlo lako napravit pozamasne snjezne kugle, koje je ipak bilo malo teze namjestit jednu povrh druge. Ali ipak, malo po malo izrasla joj glava, cice, pa guzicetina i sve ostala znacajna obiljezja. Na kraju je gledam i mislim si na kog me podsjeca...hm, ja bi reko mjesavina vilendolske venere i Bude, u svakom slucaju jebeno misticna figura. Samo bojim se da je vec silovana (tko zna cime) jer smo joj napravili ipak malo preizazovnu guzicu. Prokletstvo ljepote.
I ovaj put, na vasu radost, sve te dogodovstine su uspjesno popracene budnim okom tj. fotolecom Lisinog tj. mojeg mobitela, tako da se moje rijeci mogu lakse vizualizirat. Obratite pozornost na fotku naslova "sacekusa", na kojoj se mogu vidjet mali razbojnici u lijevom donjem uglu, dok cekaju da im dodjem na puskomet. Ja se kao, pripremam spustit s vrha fotke:)
Naravno, ima jos jedan razlog zbog kojeg me snijeg tako razveselio. Ta vremenska (ne)pogoda me uvijek podsjeti na Hrvatsku, na doma. Jednostavna asocijacija - Belgija kisa, Hrvatska snijeg. Snijeg su prijatelji, obitelj, praznici u Mikulicima, kuhano vino u termosici, brzoprolazeci trenuci veselja koji su sad, nazalost, isto postali postali poput belgijskog snijega. Unaprijed im se veselis, a oni ipak prekratko traju... i opet moras cekat sljedecu sezonu. Jebiga, tak je to.
Ali sad, je barem na kratko, Hrvatsku dosla tu, na ulicu, u park... i ta, ponekad mucna unutrasnja podijeljenost je privremeno umirena. Zen. Zakon:)
I svakako, veseli me pomisao da ce snjeg opet pasti u ozujku:)
Nikako nesmijem zaboravit spomenut jednog dragog prijatelja koji me neki dan podsjetio da se ovaj online dnevnik ipak cita. Naime, taj skormni pjesnik rece - "I oni koji ne komentiraju, čitaju, zato nastavi druže pisat jer sam već pomalo i zaboravio kakvog artistu imam za frenda. Ti samo gaji i dalje svoj autentično-autistični stil s primjesama drugih, subjektivnih, "realnosti" jer takvi svijetovi kod većine, na žalost, s godinama kopne a baš se u njima zrcali ono neponovljivo u svakome. Pošto ti kopniš sporije od većine( ovih glupana koji su se okružili brojkama) nipošto pošteno nije zadržati to kao svoju svojinu, već naprotiv, izli se na tastaturu, pa dokle gura, gura." Mozda neki od vas znaju o kom je rijec, ja cu postivati njegovu "privatnu personu" i rec tom inkognito podrzavatelju - fala ti prijatelj:) Obecavam da cu cesce pisat.
U sljedecim blogovima ce vjeerovatno bit rijec o malom ....... koji vrijedno skuplja dekagrame i vec je preso 1.5kg (to ja onako od oka procjenih) i mrda se sve vise i vise i vrti se stalno. Cas je Australac, cas Svedjanin. Nadam se da ce kad dodje vrijeme znat na koju stranu se treba okrenut. Ne bi htio da Lisa dobije povelik ozujak posred trbuha. I neznam zasto se to uopce zove carski rez. Brijem da nema nis kraljevskog kad ti ugrade "zipferschluss" ispod pupka.
Bdw. kad smo vec kod njenog trbuha....tak nesto super aerohidrodinamicno, majka priroda je najzakon dizajner. Ono, znam da je visak, ali tak nekak super pase. Ko da je oduvijek bio tu. Iako se na ideju malog Ivicica JUniora jos uvijek nisam naviknuo. To ce valjda bit tek kad mi dodje u ruke, crven, smezuran i..na tatu:)
Malo slabo pricam s njim u zadnje vrijeme, moramo obnovit komunikaciju. Zato moram ovaj blog lagano privest kraju, idem malo pricat s njim...ali prije toga...

Snijeg na kraju (umjesto secera) je najbolji nacin da se zavrsi jedna cudljiva godina. Nepredvidljiva jer se stosta izdesavalo sto nisam planirao, ali sam jako zelio. Snovi koje nisam (pre)spavao vec dozivio. Snaga podsvijesti dokazala nadmoc nad realnoscu. Iako...nije da je sve gotovo...zbìlja te ponekad na prilicno okrutan nacin 'oce bacit na koljena, snovi se znaju tak lako razbit. Pa stoga...nadam se nista lose nece desit. Nit meni, niti ikome od vas. Ono, uvijek sam nastojao bit fer igrac, pa bih molio da mi se to uzme u obzir prilikom podjele karata za novu sezonu! To je recimo, moja bozicna zelja.
A i bozicna cestitka svima vama. Iako znam da vas vecina bas i nejde gledat nogomet, zelim vam dobre karte na predstojecim tekmama, ne prevec razocaranja, iako se zna i izgubit koja runda...ali da svi ipak veseli dodjete kucama, do sljedece godine i jos jedne runde.
Do sljedeceg bloga,
svima pozdrav i puno veselja u nadolazecim bozicnovogodisnjih trenucima:)) Uzivajte, jer i oni ce brzo proc ko b.... s.... (ispuni po nahodjenju)

Zivili
Silvio&Lisa&mali ....

P.S. nadam se da nije prevec teksta, ali kad ste vec trazili...


snjegocovjek prvi


sacekusa


sam se sanjka na guzici


teski snijeg


glava na vrhu


ljubitelj velikih guzica


vilendolska buda tj. Snjegov Cica


i njeni roditelji


nasa kuca s preko puta ulice (auto nije nas)


nas buduci dnevni boravak, gledano iz kuhinje


lisin trbuh od prije par tjedana, sad je vec puno veci



lisi se svidja ova fotka:)

Day 6.

Opci potop ovdje.
Danas kisa padala ko u Amazoni, netko "ondje gore" je otvorio tus do kraja. Na kraju ulice ce se, ako ovako nastavi, stvorit nova delta, pa cemo mandarine uzgajat, ili mozda dagnje, to bi ovdje bolje uspjevalo...
Hih, uza sve svoje "ekoloske" stavove i kriticku svjest o prevelikom broju automobila na prometnicama, biciklirajuci na posao sam ipak, (u trenutku slabosti) pozelio biti za volanom jednog od onih toplih, suhih terenaca koji su me (kao da su znali da ih nevolim) onako usputno, zalijevali dodatnim mlazovima vode. To zapravo nije imalo nikakvog dodatno ucinka po moju "mokrost" jer mokriji nisam mogao bit. Kisa je vrlo prikladno, uz svesrdnu pomoc vjetra, padala vodoravno, tako da mi nikakvi kisobrani ni kapuljace nisu mogli pomoc. Odjeca mi je u tih 15min voznje popila kojih 10ak litara vode. Zapravo samo doljnja odjeca, gace, hlace, carape...gore sam imao "vodonepropusnu jaknu". Tako da sam ostatak dana sjedio u mokrom donjem vesu i opet nekako shvacao kako je klincima u "punim" pelenama sjedit u kinderbedu. I ja bi vristo da me ima tko cut. Nemah bas puno mogucnosti popravit stanje. Susit gace na radijatoru u uredu i nije bas nekak prihvatljiva opcija. Jedino kaj sam eventualno mogo je natrpat pune gace/hlace maramica ili wc papira, pa da papir upije taj visak vode. Ali nisam se tog bas na vrijeme sjetio. Tj. to mi je tek sad, kojih 10ak sati kasnije palo na pamet. Mozda probam sljedeci put.
Nekih velikih novosti kod nas nema, kredit je u odobravanju, kuca je na cekanju, trbuh raste sve brze i brze, kao da mu posebno odgovara ova kisa. Tko zna, mozda je Lisa zapravo zacela pomocu kakvih misterioznih spora i za koji mjesec ce rodit - vrganj. Gljive i inace dosta brzo rastu, to bi objasnilo stosta toga...
Heh, sad sam zapravo skuzio kak ova moja "sbb kbb"fantazija i nije tak daleko od istine, pa tam, izmedju ostalog, i raste jedan mali "vrganj":)) Ak me kuzite, heh, da..
Ah, toliko mi je puno dobrih ideja ovih dana proletilo kroz glavu, sve bi bile vrlo prikladne s vama za podjelit i sve sam ih se trudio popamtit u tolikoj mjeri da su jedna drugu izgurale van i sve sam ih na kraju zaboravio. Previse kukavicjih jaja u mojoj glavi... Nakon sve te muke razmisljanja, smisljanja, uvijek se na kraju pojavi se neka nova, "fora" ideja, ali... od ne bas prevelike koristi. Ta zadnja, najaktualnija, prezivjela ideja je...napravit zmaja od soping vrecica i pustat ga u lokalnom parku. Kad prestane kisa, naravno.
Eto, toliko od moje pametne glave.

Pozdrav i laku noc.
;)

Day 5.

Iliti peta sreca!
Naime, ovo je bio dosta sretan tjedan.
Sretan iz vise razloga. I inace su mi tjedni uglavnom sretni jer sam (ponajvise zbog Lise i novih dogadjanja u "unutrasnjosti") nekak bas sretan:) Vesel i chio. (nemam kvacicu pa pisem ch).
A uz to smo i jos ovaj vikend, zajedno s nekolicinom prijetelja iznajmili kucu u (skoro pa) Ardenima, tj. juznom dijelu Belgije i tamo ljepo gustali dva dana, dobro jeli, pili, sumarali (tumarali sumom) i igrali poker. Mene je malo posrala pocetnicka sreca pa sam ih razbio prvu rundu i bio dosta dobar ostale tri. Haklali smo do 5 ujutro ko pravi kockari, koristeci slova iz scrabbble-a umjesto zetona. Nakon par rundi cuge su mi se malo pomijesale igre pa sam ulagao "zetone" prvenstveno po tome koliko dugacku rijec mogu slozit. Hm, premda bi trebalo bit obrnuto, kako je vrijeme prolazilo, sve sam manje ulagao i sve vise gubio:) Razum, rekli bi zlobnici... A ne, ne! Recimo da sam sve vise shvacao vrijednost rijeci i ideja naspram pukih brojeva i novcane vrijednosti. Da, to zvuci kao malo bolje objasnjenje:)
Enivej,
bilo je zakon bas za vikend. Uspio sam cak ubrat par suncanica i pripremit ih za veceru sumnjicavim Belgijancima. Za one koji neznaju, suncanice su JESTIVE i vrlo ukusne gljive, iznimno popularne medju gljivoznancima i najcesce opisivane kao vrhunska delikatesa! Ja bar znam sto pricam, jednom sam naime imao (ne)srecu otrovat se gljivama. Eh, na greskama se uci! Ako prezivis.
ALi, sreca nije pocela tek sa vikendom. TJ. je, ako se petak vec racuna za vikend onda je sve pocelo bas ranim pocetkom kraja tjedna. Naime, u cetvrtak ujutro surfajuh uobicajenim stranicama za nekretnine, sto obicno cinim kao prvu stvar kad dodjem na posao (eh, bas sam vaznost toga neki dan objasnjavao sefu..) i vidjeh zgodnu kucicu u jednom mirnijem dijelu Anwerpena, tik uz park, ono nije prevelika cijena i to.. I dogovorili se da je pogledamo sutradan, onak usput, pred polazak na vikend druzenje i...kucica nam se jako svidi. I malo se cjenkam s tipom, on se stalno zali kak je spusio novce tom kupnjom, a ja mu ponudih jos nize od onog sta je platio. I tip kaze moze. Ali mu moram rec definitivno, jer onda ce otkazat ostale, a dolaze jos neki ljudi da je vide, pa ako oni ponude vise...
I sad pocela igra zivaca, hoce li ta neka ekipa odma dat visu cijenu i mi necemo onda imat sta vise pregovarat ili..i mi rekli nazvat cemo vas jos danas, moramo jos razmislit... I sjeli u birtiju preko puta da uz caj razglabamo ocemo, necemo, povuci, potegni... I opet naidje tip jer se s tom ekipom mora nac u istoj birtiji. I sad se mi gledamo, sta cemo napravit, moramo odlucit... I jebiga, kazem, kume dodji ovamo - kupujemo.
Uff, nije bilo lako tu rijec prevalit preko usta. Ono, to je jedna od onih malih rijeci ogromnog znacenja, kao "DA, uzimam (te za zenu/muza)" ili "Ovo je PLJACKA!" - jednom kad ju izgovoris kao da pokrenes lavinu drugih dogadjaja koji se vise nemogu zaustavit. Barem ne tak skoro. Pogotovo kad nakon toga uzmes kredu na 30 godina:)
Eh eto, i tako mi kupismo kucu. Heh, bilo je cak fora kad nam je tip dao kljuceve da jos jednom pogledamo nasu kupnju, i tad naidjohu drugi kandidati, koje tip nije imao vremena otkazat, i mi ih gledamo van kroz prozor i smijeskamo se osmijehom - "Prekasno, dragi moji...ovo je NASE:))"
POslije mi je bilo malo jasnije zasto nam je tip tak brzo prodo kucu. Ne, nije nikakva skrivena klauzula, vec je tip jednostavno kupio kucu na kredu u vrijeme pred krizu, s namjerom da je skuplje preproda, ali nitko nije kupovao, pa ju je isao preuredit, ulozio jos novaca ali je jos uvijek bila preskupa. A u medjuvremenu banka sjela na vrat...kamate se skupljaju.. A ja se kao "izlanuo" tijekom cijenkanja da samo "toliko" mogu dobit od banke, i tipu je to bilo dovoljno - ja sam kreditno solventan i siguran kupac, znaci pare moze dobit uskoro. Dovoljno brzo da se izvuce iz jos dubljih govana. Pare koje je ulozio mu ja ionak nemogu vratit. NJemu ok, meni jos bolje:)
Cisto za jako znatizeljne, pogooglajte: Joris Helleputtestraat 2, 2140 Borgerhout.
I tako, vrijeme ide, vec je jesen, Lisa se ljuti sto opet ide sama u krevet dok ja pisem blog(ove), prestala je padat kisa, fakat bi mogao ic spavat...

Nista, to bi bilo to, za sad, dragi citatelji/ce.
LAku noc.

DAy 4.

Eh, da
tko je ista citao od mojih blogova, zna da cetvrti dan zapravo znaci xy-ti jer se vrijeme u mom univerzumu racuna drukcije. Hm, zapravo racunaju se samo oni dani kad imam sto za reci. To ne znaci da imam nesto vazno za reci, vec da mi se da napisati stogod rijeci. Imam ja i cesce pametnih ideja.
Ali imam prvo jedno pitanje: postoji li hrv. rijec za nesto sto se dogadja svakog treceg neceg? Kao sto ima prestupna (godina), postoji li i cetrstupna (svake 4)? Pa bi bilo lakse za rec kad je sljedece nogometno prvenstvo, ili pomrcina mjeseca... Pa bi i ja onda mogo rec da pisem blog svakog petstupnog dana.
Sad sam bas pricao sa sinom. Tj. pricao sam mu - jednostrana komunikacija. Nije bas davao neki feedback. Heh, sad sam imao u glavi sliku kak ga drzim na ramenu i tapsam da se podrigne, a oni mi dade "foodback":) Dogadja se, cujem od iskusnijih. Uglavnom, pricam ja njemu tako i nakon nekog vremena pomislim, pa koji k.. ja to radim?? Covjek spava a ja mu se doslovno na uho derem (dijeli nas par centimetara koze i mesa + malo sala mozda), k tome da je maternica sad jos puna vode i napeta i djeluje kao akusticna komora tj. pojacalo zvuka...Uff, negdje me sad psuje, iako jos ni nezna psovke. I misli si, pamti pa vrati. I tko ce mi onda bit kriv kad se Junior u 4.15 odluci pjevajuci pozdravit uspavanog oca, on ce meni isto samo nesto htjet ispricat. Nema veze sto ce to meni zvucat kao neartikulurani plac, nece bit njegova krivica sto jos nezna govorit... Uostalom, tata ga je jos davno u maternici naucio da se s ljudima treba pricat bas kad spavaju.
Kaze Lisa da se mali mrda. Idem probat jos koju rundu razgovora zapocet. Mozda ga uspijem nagovorit da mi se obraca samo onda kad sam i ja budem budan. Nadam se da nije zlopamtilo...

moj prvi tj. treci, al ovaj put veci...film

Day 3
Necu puno pisat, samo cu vam stavit link na moj zadnji film, konacno sam ga upload-o. Radjen za kraj skol.godine (2009), napravljen na brzinu ali uz svrsdnu pomoc frendova iz skole i okolo...ispao skroz dobro:) Vec sam reko da je dobio pozitivnu ocjenu javnosti - 3. nagrada publike na Kortgeknipt festivalu u Sint Niklaas-u... Heh, to je bio vise lokalni "small scale" festival, nesto kao Krapina film festival (jel to postoji uopce?) i nije bilo ni nagrade, u novcano/skulpturnom smislu, al je bilo zakon cut vlastito ime na razglasu!! :) Sad sljedeci mora bit jos bolji, tezinu "bolje-vise-jace" imperativa moram usmjerit u motivaciju, i ne ponavljat greske iz prvog dijela...
Malo me cak i frka, onaj "propo nakon prve uspjesnice" sindrom jer trenutno nemam neku bas jebenu ideju. Ono, ova prva je bila nekak spontana, nabrzinu sve slozeno, napeto i koliko god zamorno - bilo je i uzbudljivo. Ne spavat, montirat do jutra, ic na posao ko zombi, malo se razbolit od iscrpljenosti, ljudi te cudno gledaju jer...cudno izgledas, pijan a nit okusio alkohola... Sve mi to sad fali. Ocu opet u vatru! U boj! Aaa..
:)
Ma bit ce nesto uskoro valjda.
Do tada,
pozdrav.

http://vimeo.com/7185422

DAy 2.
Iako se, sudeci po datumu posljednjeg unosa teksta, cini da ja pisem svakodnevno, to ipak, nazalost, nije istina. Ovaj prijasnji post je samo prekopiran iz prijasnjeg bloga, onog "belgijskog" kojeg sam odlucio ugasit s obzirom da je zbunjivao citatelje svojim nizozemskim, tj.flamanskim rjecima. Tako ljudi nisu znali koji gumb je za "obrisi" a koji za "spremi", "pozdravi autora" ili "zabrani mu pristup sudskim putem". Ovaj novi cu podesit na engleski, to ce valjda bit jasnije. I ljudi ce moc lijepo ostavit koji komentar, zamjerku a bogami i posalicu:)
S obzirom da su neki novi citatelji (no dobro, svi su novi, ali...) pitali sto se sa mnom zbilo u zadnjih 10ak godina, rekoh da im dam malo shtofa. Dakle, ukratko, nesto kao CV:
upisah-zavrsih fakultet novinarstva, pusih travu, spasavah svijet, partijah uokolo, pa radih svasta a ponajmanje novinarski rad, pa onda ipak poceh i to, na TV-u, razmisljah o svemu, pa putovah okolo, pa imah nekoliko djevojaka, koje su mi pomogle da shvatim sto trazim i to nadjoh u Lisi, djevojci iz Belgije, Antwerpena, koju sretoh u Spanjolskoj i s kojom se toliko zblizih da se i ozenih i nakon odredjenog vremena preselih u Antwerpen, i sad sam tu, radim (snimam i montiram), i dalje razmisljam, ali s dosta pozitivnijim predznakom, jer uz ljubav je ipak lakse vjerovati u bolje sutra. Jer i danas je odlican dan, a i jucer je bio. Pa zasto ne bi i sutra:)
Jesam li se promijenio? Ne znam, ne cini mi se bas. Neke nove stvari naucio, ali ja mislim da se ljudi u zivotu ipak puno ne mjenjaju. Mozda sam usvojio neke nove navike, poceo vise cijenit pivu i pomfrit:) I palacinke s nutellom i maslacem od kikirikija:) Ovo potonje nije neka belgijska tradicija, vec moja izmisljotina. Zovem ih snickers palacinke i nisu bas popularne, odnosno samo ih ja volim. Hjoj, samo kad se sjetim...mmmmm:)
A sad da se vratimo na aktualnije dogadjaje. Sta ima novog? Neznam, ne pratim bas dogadjanje u svijetu. A mislite, kod mene? Oh, svasta. I da, neko me pito kakvu to skolu pohadjam? To vam se zove Film en Video Kunst bij Koninglijke Akademie Van Schone Kunsten Antwerpen iliti Filmska i Video Umjetnost pri Kraljevskoj Akademiji Likovnih Umjetnosti Antwerpena. Heh, zvuci puno bolje nego sto zapravo je, jer je zapravo rijec o svojevrsnoj "dopunskoj skoli" ili "izvanrednom studiju" koji ima predavanja 2 put tjedno navecer i ponekad me podsjeca na malo produzeni/prosireni tecaj... Ali dobro, moram i priznati da imamo dosta dobre profesore/strucnjake iz faha i da sam dosta toga naucio u ove 2-3 godine, sto ce mi, nadajmo se, dati dovoljno znanja i iskustva da se jednog dana otisnem i u filmske vode. No, nije samo znat plivat, treba imat i korisnih veza, pa da te tu i tamo neko primi u svoj camac:) No to jos uvije ide malo teze.
Hjoj, bas citah novine (belgijske!) sve mi se cini da se svijet nije nista promijenio, bar u ovih zadnjih 20ak godina, koliko ih citam. Isti dojam imam i kad citam/gledam/slusam o povijesti naseg ljudskog roda, koju god kulturu uzmes pod povecalo. Klanje i sranje. I svo to akumulirano znanje i vjestine se i dalje precesto koristi u iste (krive) svrhe, samo su metode postale malo "sofisticiranije". Glad ovdje, rat ondje, zasjedanje, prejedanje, u prazno gledanje... Ne da mi se vise citat novine. Gledam kroz prozor vlaka kojim svakim dan idem na posao. Tu i tamo skicnem prema biciklu koji stoji pokraj vrata. Imam onaj mali, na sklapanje, daljnji potomak "Ponija", ponosa tvornice biciklov Rog. Zapravo se bicikl na slovenskom kaze kolesa ili tak nesto, ali biciklov zvuci bolje:) Ko sta je onaj sistem za sklapanje bicikla na Poniju izgledo bolje, dapace, zakon, kao:"Vidi sta moj moze, mogu ga sklopit i rasklopit, i ako treba i ...vozit!" Ja zapravo nikad u zivotu nisam nekog vidio da (ra)sklapa taj cuveni sendvic bicikl. Dapace, nakon nekog vremena bi i taj zglob zahrdjo pa se vise ni nebi mogo otvorit...Ah, to je bio bicikl, a ne oni neki BMXi i ostale pomodarije, eheh.. Bdw. ja sam imo specijalku:) Nazalost, jedan broj preveliku, jer se prije valjda racunalo, kao i kod odjece/obuce - bolje kupit veci bicikl, brzo ce on to prerast. Nisu valjda racunali na to da bi ja mozda mogao bit/ostat niskog rasta.. Hm, tako sam ja dosta dugo imao problema sa silaskom s bicikla i psovanjem stange koju se netko dosjetio stavit bas na to prokleto, stratesko mjesto. A da ne govorimo o nepogodnosti takvog bicikla na BMX poligonima lokalnih gradilista...bolna strana "luksuznih" bicikala. Mislim da bi bio sretniji s obicnim, "radnickim" Ponijem...
No, vratimo se u sadasnjost, i moj bicikl u hodniku vlaka. Tim biciklom idem od doma do zelj.stanice, i od izlazne stanice do posla. I treba mi isto vremena kao kad bi isao autom. I nemoram pazit na cestu, guzvu, mogu buljit kroz prozor. Ili citat novine. Ah da, necu ih vise citat. Dakle, prozor. Ali to sam sve vec vidio. Hm, knjiga! Ili jos bolje, "zvucna" knjiga. Neznam kak bi drukcije preveo audiobook. Heh, prije nekog vremena sam bio doslovno zakacen na tu novotariju. Skinuo na iPod brdo knjiga i predavanja, odgulio sve Harry Pottere i Vodice kroz galaksije, Vikinge i Srednji vijek, Bizant, Grcku i Kinu, sad bi mogao stavit japanski ili irski za pocetnike...uh. Ili da malo odmorim buljeci u izlazak sunca preko naguzvane autoceste...
Zivot ovdje i nije bas tako razlicit od zivota u ZG. OK, bolji je standard i piva, ali zapravo ostalo je isto... Trebaju ti isti sastojci za srecu, isto pada kisa i sija sunce, jede se i spava, gine u prometnim nesrecama i radja u bolnicama. I lakse je, i nije...
Neznam zasto svi toliko hrle na zapad, meni se sve nekako cini da je obecana zemlja negdje drugdje. Mislim, meni je bolje, ali ne zbog Belgije, vec zbog Lise. I malog pisonje sto raste u njenom trbuhu i mom srcu. I koji vec ima i ime:) ALi nesmijem ga jos rec. Necu, imam neki glupavi filing da cu ga/nas sjinxat ako kazem prerano. Neznam kad ce bit pravo vrijeme, ali jos nije.
No vrijeme je da privedem danasnji post kraju, imam jos kojekakvih stvari za obavit...u jednoj od rijetkih slobodnih veceri u tjednu!
Eh, to vam je Zapad - zurba, posao, dogovori, pregovori, nije cudo sto su tu stavili centar europske birokracije...
Doduse, ja se zurim u birc na pivu, ali efekt je isti...zurba!

Aj pozdrav
i do sljedeceg citanja!

Silvio

Day 1

OK, nije day 1, vec xy-ti, ili pak je ako se vrijeme racuna od nastanka ovog bloga. Ali vrijeme tece vec neko vrijeme i nitko vise nezna od kad. Tako da cu ja, u svrhu ovog bloga poceti racunati od sad! Idemo, 1,2,3...krenuh:)
Prvo da obrazlozim zasto. Ideju da pocnem nesto piskarati na netu imam vec duze vrijeme (znac vec - (minus) xy godina) i cak sam vec jednom zapoceo blog koji je nakon jednog (siromasnog) posta neslavno zamro. Nije mi se dalo pisat:) I neznam hoce li ovaj blog zadesiti ista sudbina, ali probat cu jos jednom. To ovisi i o vasoj podrsci, odnosno feedbacku. Znaci mrkva i batina, svega mi dajte!
Iako volim pisati, za sto mi se cini da imam sve manje vremena, moram priznat da je najneposrednij povod poruka od male Mihaljevicke u kojo je istresla prgrst pitanja o najzadnjijim (uf, ljepe li rjeci:) zbivanjima ovjde i zapravo ne samo zbivanjima, nego cisto o stanju stvari.
Tj. evo poruke : "ola mučačo! kak si kaj? kaj ima gore? kak je lisa? jel reste?kol'ki je trbuh? jel prolazi kroz vrata ;) ? kak ti je na poslu i na faxu? jel lisa sljaka? jel znate spol? uff sva sam sa sto pitanja!!! ;) pa kad vas nisam vidla dugo... :)
aj ti lijepo poljubi zenicu i trbuh (njen;)) od mene! i naravno eto i tebi jedna! cmmmmok! "
Eh, sad, mozda vas sve ipak ne zanimaju iste stvari (iako imam neki filing da bi vecina postavila vise manje ista pitanja) ali recimo da cu Ivani za ljubav prvo odgovorit na njih:)
Dakle, kako sam... Uf, prvo pa najteze... Pa, dobro sam. Sretan sam. Bar mi se tak cini dok se ne rastuzim. A, cim se rastuzim znam da sam prije bio sretan. Ali to bude rijetko.
Zdrav sam, to znam isto zato sto dugo nisam bio bolestan.
Jedino kaj imam malo glupu frizuru, pogotovo nakon sto se provozam biciklom pa mi se spontano slozi "slavonka" razdjeljak posred cela, sto u kombinaciji s vec poraslom kosom tj.fudbom (nisam se sisio od ljeta i onog ekstremnog "jezeka") jednostavno vapi za posjetu frizeru. A to sve skupa znam po nacinu na koji me Lisa pogleda kad dodjem doma (biciklom) i iako ona tvrdi da sam "sladak" tako, ipak joj u ocima citam da mi nesto vrlo glupo stoji nasred glave. Isto kao kad ja bez teka jedem neku njenu klopu i tvrdim kak je odlicna:) Ali ovo potonje se desava vrlo rijetko jer Lisa, naime, odlicno kuha!
Kaj ima gore? Heh, ja sam zapravo u nizini. Belgija i NIZOzemska su zapravo vrlo niske zemlje visokog standarda, pa kad me netko pita kak je gore, malo se smijuljim misleci na belgiski Olimp od 200-injak metara:) No, dobro znam da je sjever i nasoj imaginaciji gore, iako se Indijanci nebi slozili. Oni su imali 6 strana svijeta sjever,jug, istok, zapad, gore i dole. Pa bi bilo mozda bolje rec :"Kaj ima sjeverno dole (kod vas)?"
Ah, da zaboravih odgovorit na pitanje... Kaj ima - svasta. Npr., imamo neki lokalni referendum u subotu, hocemo li da nam grade neki veliki most (s 18 traka?!) tu na sjevernom dijelu grada ili ne. Prema zadnjim anketama, 55% gradjanstva je protiv. Pitam se hoce li bit referenduma za Pasmanski most u Hrvatskoj. Bas me zanima kakvi bi bili rezultati anketa po tom pitanju:)
Kaj jos ima.. imali smo (dakle, sad vise nemamo, dali ga dalje) bon za saunu neku, pa ga isli bas prosli vikend iskoristit. Lisa se bojala ic u vrucinu, kao moze stetit bebi, pa se samo buckala u bazenu, gola jer u sauni se ne smije nista nosit. A u rucniku se nemos kupat. Mislim, neznam dal to znate, meni je bilo prvi put da idem u saunu pa mi je sve bilo novo. Osim gole Lise, to cesto vidim. I da, sebe golog isto. Ali da me drugi gledaju, to.....mi i nije neki bed:) Pogotovo jer toplina djeluje obrnuto od hladnoce. Dakle, sto se po zimi smezura, na toplini se....tocno:) Tak da se nisam imo sta sramit, dapace:) Malo sam eksibicionist, izgleda. Iako mi bas nije bilo svejdeno da kojekakvi dedeki ocima plaze po Lisi. Dakle, eksibicionist sovinist. I neka.
Imam plan jednog dana sagradit svoju privatnu saunu..ahhh, to ce bit gust. Nismo bas u Finskoj, ali ipak dosta sjeverno da ne bude tak cudno.
Lisa je super. Strika dekicu za bebaca i i de joj dosta dobro. U skoli joj bakice-ucenice dobro uce, nema toliko stresa. Bar mi se tako cini. Zdrava je koooo dren. Ko Colic skoro. Sto onda isto znaci da je beba dobro. Dapace (bili smo kod ginekologa prekjucer) mali je iznad prosjecno napredan, glede rasta. Znam, svaki roditelj voli stavljat te "iznadprosjecno" i "napredno" epitete, ali u ovom slucaju je fakat istina! Doktor reko! Cak nam pokazao grafikon gjde se jasno vidi da tockica (koja prestavlja mog SINA) stoji u gornjoj polovici plave linije razvoja beba... Heh, di'sh protiv nauke!
Trbuh je lijepo zaobljen, ne prevelik, skladnih linija i uravnotezene kompozicije. Gladak je i pomalo tvrd na dodir, dok je koza izvanredne teksture i mekoce. I moze kroz sva vrata.
No, osim trbuha naraslo je jos nesto (a s tim i moja sreca, iako je to dosta povezano) - narasle joj sise! Jos su vece i oblije, i ajmee miline... Obrazi mi se ozare, i svaki put ko da me obasja jutarnja sunce kad ih vidim izvan grudnjaka, slobodne, ponosne, naotecene:)
Sori ako pretjerujem (cure), ali ovo je ipak moj blog:) O svemu vam sad iskreno pricam, pa cemu da se o ovom suzdrzavam.
Mislim, ipak sam musko, pa kao takav imam i svojstvene opsesije. Jel tak?
U skoli je dobro, iako mi se ponekad cini da malo presporo ide...ja bih vise znanja odjednom, vise napretka, nemam vise vremena kretati ispocetka, a to mi se sad ponekad tako cini. Predavanja po smjerovima imamo sve godine zajedno, pa ponekad previse vremena ode na utvrdjivanje osnova za prvasice. Znam, i ja sam bio prvasic nekoc, i vazno je da im se sve objasni,ali za mene je to gubitak vremena. No, bumo vidli, imam neka nova predavanja samo za moju (3cu) godinu, i upiso sam se na nekoliko workshopova, i pratim ekperimentalni smjer malo..i tak.
I da, zaboravih, moj zadnji filmic je bio na jednom lokanom festivalu, zaprvo prvom na koji sa ga poslo, i osvojio 3 nagradu publike! Juhuu! Stavit cu ga na net ovaj vikend, pa cete uskoro dobit i link na kojem ga mozete pogledat. Budite spremni odvojit 10min vremena, naime, toliko traje. ALi je dosta brz, akcija, spec. efekti, svasta...
I tak, idem ja malo radit...
Na poslu sam naime. OK je na poslu, iako sam zeljan promjena.
Ali o tome vise u sljedecem javljanju.

Pozdrav svim citateljima;)

Silvio