Iliti zadnji dio jednadzbe X x Y = XY
Htio sam stavit plus izmedju, ali onda sam primjetio da to niti matematicki niti "fakticki" nebi bilo tocno, jerbo mali XY je ipak nastao....mnozenjem:)
Eh, znam da dugo nisam pisao i zao mi je i ispricavam se svih vjernim citateljima koji su, nadam se jos uvijek ostali vjerni i to dokazuju samim time sto ovo citaju.
Ali imam dobru ispriku. Postao sam tata:)
Da, postao sam tata. Ta-ta. A Lisa je ma-ma. I mi smo sad bas ono obitelj. Nuklearna. Iako smo totalno za obnovljive izvore energije.
I da konacno prestanem pricati u siframa - mali XY je zapravo....MAKS!!!
Maks Ivicic. Iliti, punije Maks Izidor Ivicic. Nemojte me puno pitat zasto ta imena, imamo mi nekih svojih razloga, iliti produkata malo uvrnute logike:) Uostalom, sto da stedimo na imenima?
Ajde dobro... zasto Maks? Kratko, jednostavno ali i lijepo ime. I mocno. Ne zelim mu nabijat imperative, ali ime dijeli s nekolicinom rimskih careva (Maximus). I na nizozemskom izraz "de max" znaci nesto super, zakon, do jaja, odlicno...
ALi, iskreno, prvo smo mu dali ime pa tek onda vidjeli sto znaci:)
I uistinu, ime je i potvrdilo navedena znacenja...priustivsi mi odmah jedan od najjacih emocionalnih dozivljaja u zivotu. U spici finalne veceri, na vrhuncu euforije zajedno s ostatkom plodne vode potekle suze, glas puce poput opne placente i krik se odvoji od usana te zazvoni radjaonom: "Evo ga, evo ga, to je nas sin!" I nista vise nije bilo isto.
Aaaaaaaa!!!!
Ali ok, da krenemo ipak malo kronoloski.
Sve je pocelo prije 9 mjeseci kad smo jednom prilikom lezali na kaucu i gledali televiziju. Bila je neka reklama za pivo i ja sam rekao kak bi sad bilo dobro da imamo nekog 3 da nam donese cugu iz frizidera jer se nas dvoje nikak nemozemo dogovorit ciji je red. Lisa me samo znacajno pogledala...i ostalo je povijest.
OK, nije bas bilo tak, ali necu vam niti prepricavat pravi cin zaceca, stvar je ipak privatne naravi.
Ne, htio sam vam ispricat tijek ostalih raznoraznih dogadjanja od pocetka ove godine. Jerbo bilo je jos nekih dogodovstina... Kao npr. useljenje u novu kucu.
Dakle, kao sto znate, kupili smo kucu. Malu lijepu kucicu uz park, s tri sobe, pred-vrtom i kreditom na 25 godina. Nema parkiraliste ali zato ima dva wc-a. Vrlo neprikladno mala (u jednom nemozes zatvorit vrata ako sjednes). I na vrlo cudnim mjestima. Jedan je u ostavi, drugi u radnoj sobi. Ali sve ostalo je super.
Ne, zbilja. Ne moram nis farbat, mjenjat, pregradjivat, rusit, zidat. Tu i tamo koja nefunkcionalna sitnica, no necu se time zamarat...
Jer sto je najvaznije - to je nas dom. Mjesto gdje mogu sve zidove ofarbat u njeznu boju breskve (naravno da necu), poljepit postere iz zadnjeg broja OK-ja (jel se jos uvijek izdaje taj "casopis"?), imat dva psa i 18 macaka+sarana u kupaoni ili kraljevskog pingvina u frizideru. Biraj! Mogu kaj god hocu! Ja sam gazda! Naravno, ako mi zena dopusti.
ALi uz svu tu slobodu i beskonacne mogucnosti uredjenja dolaze i obaveze. I neobilazan (iako cesto neprimjetan) stres. I to mi je bilo vise nego jasno kad sam se prvog jutra u svojoj novoj kupaoni pogledao u ogledalo. Kao mrski uljez na mojoj glavi pojavila se (prva) SIJEDA!! Dakle, mozes se ozenit, preselit na drugi kraj Europe, napravit dijete, navrsit tridesetu i sve to nema veze, dok god ne kupis kucu na kredit. Tek si se tad zaje.. :) Nema povratka.
Al nije mi bed. Dapace, odlican je osjecaj. Ono, unosit kutije u novu kucu, popunjavajuci prazne sobe, stavljajuci slike na gole zidove, ispunjavajuci tu jos uvijek stranu zgradu raznim komadicima svoje imovine, neizostavnim svakodnevnim uporabnim predmetima i vaznim memorabilijama ali i isto tolikim brojem nepotrebnih gluposti. I u tom trenutku useljenja shvatis nevjerovatnu parabolu kuce i ljudskog zivota. I tvoja kuca te odredjuje, isto kao i hrana koju jedes i prijatelji koji ti dodju u posjetu ( i mozda jedu tu hranu s tobom:) I te uspomene, i svakodnevne navike i nepotrebna prtljaga raznoraznih nepotrebnih gluposti s kojim se opterecujes se isto tako mogu podijelit u kutije. Sad ovisi o tebi sto ces vuci sa sobom. I cime ces ispuniti sobe svojeg zivota. Jer prostora ipak nema bas previse.
Nazalost, osim tih veselih promjena, bilo je i malo neugodnijih iznenadjenja. Kao npr. izgubio sam posao. Firma za koju sam radio me planirala zaposliti za stalno, ali nije dobila pare iz subvencijskog fonda, pa tako nije mogla dobiti ni zeljenu kredu koju je htjela uloziti u daljnje osnazenje produkcije. Odnosno, u mene. I tako, nis od produkcije, nis od posla.
Ali...to zapravo i nije takav bed, zato sto sam i sam par tjedana prije tog najavio odlazak, ili bar zelju za odlaskom. Situacija je vec duze vrijeme bila losa i zakljucio sam da je vrijeme za promjenu. No, planirali smo to ipak malo postupnije izvest, kroz mjesec, dva, tri. Dok i oni i ja nadjemo kvalitetna zamjenska rjesenja. A desilo se da sam samo odjednom ostao bez posla, s prvom ratom kredita i popravkom bojlera od centralnog. Nimalo vesela situacija.
Ali, kao sto se to zna desit i sa vremenom, nakon dva, tri tmurna dana pojavilo se svjetlo na obzoru, naislo nekoliko zamjenskih rjesenja, poslovnih ponuda i...proradilo grijanje:)
Ako ikoga zanima s cim se bavim - www.demaksproductions.com
Svaka slicnost s imenom friskog mi sina je namjerna.
I slicnost malog Maksa sa mnom je isto tako - namjerna:) Odnosno pozeljna. Moze svatko rec sto god hoce, ali kad mi netko kaze da mu je svejedno na kog mu je sin (ili kcer) - brijem da bar malo laze. Ocevi vole kad su im sinovi nalik. Ili kad kcerkice lice na majke. Ne kazem da bi ga imalo manje volio da lici na Janssense, ali u ovom slucaju mi je ipak zadovoljena tastina. I ostavstina. Jer geni su po svojoj prirodi sebicni. Ne mozemo protiv prirode:)
I sad eto sjedim na tepihu u svojoj dnevnoj, drzim laptop na kaucu i pisem ovaj blog. I mislim si, kak mi i nije tak lose. MOzemo to nazvati i srecom. Ali preumoran sam da bi se smjeskao. Cujem juniora kako gore u sobi place, (vjerovatno uspjesno) trazeci svoju dozu hranjivog bijelog nektara cime ga nesebicno opskrbljuju jedre grudi ljubljene mi zenice, dok moje umorne oci (ne podjednako uspjesno) traze san i zakljucujem kako cu drugi dio planiranog izljeva misli ostavit za sljedecu rundu, za efektivan pocetak 4te epizode (hm, do sad ima samo jedna?) ovoga online dnevnika. Nastavak slijedi, nadam se, vec sutra. Ako ne, onda mozda do kraja tjedna. Ako i to ne, onda ne znam kad ce.
Zato budno pratite daljnje obavijesti,
ja idem (probat) spavat.
Bok i laku noc.
