Opci potop ovdje.
Danas kisa padala ko u Amazoni, netko "ondje gore" je otvorio tus do kraja. Na kraju ulice ce se, ako ovako nastavi, stvorit nova delta, pa cemo mandarine uzgajat, ili mozda dagnje, to bi ovdje bolje uspjevalo...
Hih, uza sve svoje "ekoloske" stavove i kriticku svjest o prevelikom broju automobila na prometnicama, biciklirajuci na posao sam ipak, (u trenutku slabosti) pozelio biti za volanom jednog od onih toplih, suhih terenaca koji su me (kao da su znali da ih nevolim) onako usputno, zalijevali dodatnim mlazovima vode. To zapravo nije imalo nikakvog dodatno ucinka po moju "mokrost" jer mokriji nisam mogao bit. Kisa je vrlo prikladno, uz svesrdnu pomoc vjetra, padala vodoravno, tako da mi nikakvi kisobrani ni kapuljace nisu mogli pomoc. Odjeca mi je u tih 15min voznje popila kojih 10ak litara vode. Zapravo samo doljnja odjeca, gace, hlace, carape...gore sam imao "vodonepropusnu jaknu". Tako da sam ostatak dana sjedio u mokrom donjem vesu i opet nekako shvacao kako je klincima u "punim" pelenama sjedit u kinderbedu. I ja bi vristo da me ima tko cut. Nemah bas puno mogucnosti popravit stanje. Susit gace na radijatoru u uredu i nije bas nekak prihvatljiva opcija. Jedino kaj sam eventualno mogo je natrpat pune gace/hlace maramica ili wc papira, pa da papir upije taj visak vode. Ali nisam se tog bas na vrijeme sjetio. Tj. to mi je tek sad, kojih 10ak sati kasnije palo na pamet. Mozda probam sljedeci put.
Nekih velikih novosti kod nas nema, kredit je u odobravanju, kuca je na cekanju, trbuh raste sve brze i brze, kao da mu posebno odgovara ova kisa. Tko zna, mozda je Lisa zapravo zacela pomocu kakvih misterioznih spora i za koji mjesec ce rodit - vrganj. Gljive i inace dosta brzo rastu, to bi objasnilo stosta toga...
Heh, sad sam zapravo skuzio kak ova moja "sbb kbb"fantazija i nije tak daleko od istine, pa tam, izmedju ostalog, i raste jedan mali "vrganj":)) Ak me kuzite, heh, da..
Ah, toliko mi je puno dobrih ideja ovih dana proletilo kroz glavu, sve bi bile vrlo prikladne s vama za podjelit i sve sam ih se trudio popamtit u tolikoj mjeri da su jedna drugu izgurale van i sve sam ih na kraju zaboravio. Previse kukavicjih jaja u mojoj glavi... Nakon sve te muke razmisljanja, smisljanja, uvijek se na kraju pojavi se neka nova, "fora" ideja, ali... od ne bas prevelike koristi. Ta zadnja, najaktualnija, prezivjela ideja je...napravit zmaja od soping vrecica i pustat ga u lokalnom parku. Kad prestane kisa, naravno.
Eto, toliko od moje pametne glave.
Pozdrav i laku noc.
;)
23-11-2009
10-11-2009
Day 5.
Iliti peta sreca!
Naime, ovo je bio dosta sretan tjedan.
Sretan iz vise razloga. I inace su mi tjedni uglavnom sretni jer sam (ponajvise zbog Lise i novih dogadjanja u "unutrasnjosti") nekak bas sretan:) Vesel i chio. (nemam kvacicu pa pisem ch).
A uz to smo i jos ovaj vikend, zajedno s nekolicinom prijetelja iznajmili kucu u (skoro pa) Ardenima, tj. juznom dijelu Belgije i tamo ljepo gustali dva dana, dobro jeli, pili, sumarali (tumarali sumom) i igrali poker. Mene je malo posrala pocetnicka sreca pa sam ih razbio prvu rundu i bio dosta dobar ostale tri. Haklali smo do 5 ujutro ko pravi kockari, koristeci slova iz scrabbble-a umjesto zetona. Nakon par rundi cuge su mi se malo pomijesale igre pa sam ulagao "zetone" prvenstveno po tome koliko dugacku rijec mogu slozit. Hm, premda bi trebalo bit obrnuto, kako je vrijeme prolazilo, sve sam manje ulagao i sve vise gubio:) Razum, rekli bi zlobnici... A ne, ne! Recimo da sam sve vise shvacao vrijednost rijeci i ideja naspram pukih brojeva i novcane vrijednosti. Da, to zvuci kao malo bolje objasnjenje:)
Enivej,
bilo je zakon bas za vikend. Uspio sam cak ubrat par suncanica i pripremit ih za veceru sumnjicavim Belgijancima. Za one koji neznaju, suncanice su JESTIVE i vrlo ukusne gljive, iznimno popularne medju gljivoznancima i najcesce opisivane kao vrhunska delikatesa! Ja bar znam sto pricam, jednom sam naime imao (ne)srecu otrovat se gljivama. Eh, na greskama se uci! Ako prezivis.
ALi, sreca nije pocela tek sa vikendom. TJ. je, ako se petak vec racuna za vikend onda je sve pocelo bas ranim pocetkom kraja tjedna. Naime, u cetvrtak ujutro surfajuh uobicajenim stranicama za nekretnine, sto obicno cinim kao prvu stvar kad dodjem na posao (eh, bas sam vaznost toga neki dan objasnjavao sefu..) i vidjeh zgodnu kucicu u jednom mirnijem dijelu Anwerpena, tik uz park, ono nije prevelika cijena i to.. I dogovorili se da je pogledamo sutradan, onak usput, pred polazak na vikend druzenje i...kucica nam se jako svidi. I malo se cjenkam s tipom, on se stalno zali kak je spusio novce tom kupnjom, a ja mu ponudih jos nize od onog sta je platio. I tip kaze moze. Ali mu moram rec definitivno, jer onda ce otkazat ostale, a dolaze jos neki ljudi da je vide, pa ako oni ponude vise...
I sad pocela igra zivaca, hoce li ta neka ekipa odma dat visu cijenu i mi necemo onda imat sta vise pregovarat ili..i mi rekli nazvat cemo vas jos danas, moramo jos razmislit... I sjeli u birtiju preko puta da uz caj razglabamo ocemo, necemo, povuci, potegni... I opet naidje tip jer se s tom ekipom mora nac u istoj birtiji. I sad se mi gledamo, sta cemo napravit, moramo odlucit... I jebiga, kazem, kume dodji ovamo - kupujemo.
Uff, nije bilo lako tu rijec prevalit preko usta. Ono, to je jedna od onih malih rijeci ogromnog znacenja, kao "DA, uzimam (te za zenu/muza)" ili "Ovo je PLJACKA!" - jednom kad ju izgovoris kao da pokrenes lavinu drugih dogadjaja koji se vise nemogu zaustavit. Barem ne tak skoro. Pogotovo kad nakon toga uzmes kredu na 30 godina:)
Eh eto, i tako mi kupismo kucu. Heh, bilo je cak fora kad nam je tip dao kljuceve da jos jednom pogledamo nasu kupnju, i tad naidjohu drugi kandidati, koje tip nije imao vremena otkazat, i mi ih gledamo van kroz prozor i smijeskamo se osmijehom - "Prekasno, dragi moji...ovo je NASE:))"
POslije mi je bilo malo jasnije zasto nam je tip tak brzo prodo kucu. Ne, nije nikakva skrivena klauzula, vec je tip jednostavno kupio kucu na kredu u vrijeme pred krizu, s namjerom da je skuplje preproda, ali nitko nije kupovao, pa ju je isao preuredit, ulozio jos novaca ali je jos uvijek bila preskupa. A u medjuvremenu banka sjela na vrat...kamate se skupljaju.. A ja se kao "izlanuo" tijekom cijenkanja da samo "toliko" mogu dobit od banke, i tipu je to bilo dovoljno - ja sam kreditno solventan i siguran kupac, znaci pare moze dobit uskoro. Dovoljno brzo da se izvuce iz jos dubljih govana. Pare koje je ulozio mu ja ionak nemogu vratit. NJemu ok, meni jos bolje:)
Cisto za jako znatizeljne, pogooglajte: Joris Helleputtestraat 2, 2140 Borgerhout.
I tako, vrijeme ide, vec je jesen, Lisa se ljuti sto opet ide sama u krevet dok ja pisem blog(ove), prestala je padat kisa, fakat bi mogao ic spavat...
Nista, to bi bilo to, za sad, dragi citatelji/ce.
LAku noc.
Naime, ovo je bio dosta sretan tjedan.
Sretan iz vise razloga. I inace su mi tjedni uglavnom sretni jer sam (ponajvise zbog Lise i novih dogadjanja u "unutrasnjosti") nekak bas sretan:) Vesel i chio. (nemam kvacicu pa pisem ch).
A uz to smo i jos ovaj vikend, zajedno s nekolicinom prijetelja iznajmili kucu u (skoro pa) Ardenima, tj. juznom dijelu Belgije i tamo ljepo gustali dva dana, dobro jeli, pili, sumarali (tumarali sumom) i igrali poker. Mene je malo posrala pocetnicka sreca pa sam ih razbio prvu rundu i bio dosta dobar ostale tri. Haklali smo do 5 ujutro ko pravi kockari, koristeci slova iz scrabbble-a umjesto zetona. Nakon par rundi cuge su mi se malo pomijesale igre pa sam ulagao "zetone" prvenstveno po tome koliko dugacku rijec mogu slozit. Hm, premda bi trebalo bit obrnuto, kako je vrijeme prolazilo, sve sam manje ulagao i sve vise gubio:) Razum, rekli bi zlobnici... A ne, ne! Recimo da sam sve vise shvacao vrijednost rijeci i ideja naspram pukih brojeva i novcane vrijednosti. Da, to zvuci kao malo bolje objasnjenje:)
Enivej,
bilo je zakon bas za vikend. Uspio sam cak ubrat par suncanica i pripremit ih za veceru sumnjicavim Belgijancima. Za one koji neznaju, suncanice su JESTIVE i vrlo ukusne gljive, iznimno popularne medju gljivoznancima i najcesce opisivane kao vrhunska delikatesa! Ja bar znam sto pricam, jednom sam naime imao (ne)srecu otrovat se gljivama. Eh, na greskama se uci! Ako prezivis.
ALi, sreca nije pocela tek sa vikendom. TJ. je, ako se petak vec racuna za vikend onda je sve pocelo bas ranim pocetkom kraja tjedna. Naime, u cetvrtak ujutro surfajuh uobicajenim stranicama za nekretnine, sto obicno cinim kao prvu stvar kad dodjem na posao (eh, bas sam vaznost toga neki dan objasnjavao sefu..) i vidjeh zgodnu kucicu u jednom mirnijem dijelu Anwerpena, tik uz park, ono nije prevelika cijena i to.. I dogovorili se da je pogledamo sutradan, onak usput, pred polazak na vikend druzenje i...kucica nam se jako svidi. I malo se cjenkam s tipom, on se stalno zali kak je spusio novce tom kupnjom, a ja mu ponudih jos nize od onog sta je platio. I tip kaze moze. Ali mu moram rec definitivno, jer onda ce otkazat ostale, a dolaze jos neki ljudi da je vide, pa ako oni ponude vise...
I sad pocela igra zivaca, hoce li ta neka ekipa odma dat visu cijenu i mi necemo onda imat sta vise pregovarat ili..i mi rekli nazvat cemo vas jos danas, moramo jos razmislit... I sjeli u birtiju preko puta da uz caj razglabamo ocemo, necemo, povuci, potegni... I opet naidje tip jer se s tom ekipom mora nac u istoj birtiji. I sad se mi gledamo, sta cemo napravit, moramo odlucit... I jebiga, kazem, kume dodji ovamo - kupujemo.
Uff, nije bilo lako tu rijec prevalit preko usta. Ono, to je jedna od onih malih rijeci ogromnog znacenja, kao "DA, uzimam (te za zenu/muza)" ili "Ovo je PLJACKA!" - jednom kad ju izgovoris kao da pokrenes lavinu drugih dogadjaja koji se vise nemogu zaustavit. Barem ne tak skoro. Pogotovo kad nakon toga uzmes kredu na 30 godina:)
Eh eto, i tako mi kupismo kucu. Heh, bilo je cak fora kad nam je tip dao kljuceve da jos jednom pogledamo nasu kupnju, i tad naidjohu drugi kandidati, koje tip nije imao vremena otkazat, i mi ih gledamo van kroz prozor i smijeskamo se osmijehom - "Prekasno, dragi moji...ovo je NASE:))"
POslije mi je bilo malo jasnije zasto nam je tip tak brzo prodo kucu. Ne, nije nikakva skrivena klauzula, vec je tip jednostavno kupio kucu na kredu u vrijeme pred krizu, s namjerom da je skuplje preproda, ali nitko nije kupovao, pa ju je isao preuredit, ulozio jos novaca ali je jos uvijek bila preskupa. A u medjuvremenu banka sjela na vrat...kamate se skupljaju.. A ja se kao "izlanuo" tijekom cijenkanja da samo "toliko" mogu dobit od banke, i tipu je to bilo dovoljno - ja sam kreditno solventan i siguran kupac, znaci pare moze dobit uskoro. Dovoljno brzo da se izvuce iz jos dubljih govana. Pare koje je ulozio mu ja ionak nemogu vratit. NJemu ok, meni jos bolje:)
Cisto za jako znatizeljne, pogooglajte: Joris Helleputtestraat 2, 2140 Borgerhout.
I tako, vrijeme ide, vec je jesen, Lisa se ljuti sto opet ide sama u krevet dok ja pisem blog(ove), prestala je padat kisa, fakat bi mogao ic spavat...
Nista, to bi bilo to, za sad, dragi citatelji/ce.
LAku noc.
Abonneren op:
Posts (Atom)