27-10-2009

DAy 4.

Eh, da
tko je ista citao od mojih blogova, zna da cetvrti dan zapravo znaci xy-ti jer se vrijeme u mom univerzumu racuna drukcije. Hm, zapravo racunaju se samo oni dani kad imam sto za reci. To ne znaci da imam nesto vazno za reci, vec da mi se da napisati stogod rijeci. Imam ja i cesce pametnih ideja.
Ali imam prvo jedno pitanje: postoji li hrv. rijec za nesto sto se dogadja svakog treceg neceg? Kao sto ima prestupna (godina), postoji li i cetrstupna (svake 4)? Pa bi bilo lakse za rec kad je sljedece nogometno prvenstvo, ili pomrcina mjeseca... Pa bi i ja onda mogo rec da pisem blog svakog petstupnog dana.
Sad sam bas pricao sa sinom. Tj. pricao sam mu - jednostrana komunikacija. Nije bas davao neki feedback. Heh, sad sam imao u glavi sliku kak ga drzim na ramenu i tapsam da se podrigne, a oni mi dade "foodback":) Dogadja se, cujem od iskusnijih. Uglavnom, pricam ja njemu tako i nakon nekog vremena pomislim, pa koji k.. ja to radim?? Covjek spava a ja mu se doslovno na uho derem (dijeli nas par centimetara koze i mesa + malo sala mozda), k tome da je maternica sad jos puna vode i napeta i djeluje kao akusticna komora tj. pojacalo zvuka...Uff, negdje me sad psuje, iako jos ni nezna psovke. I misli si, pamti pa vrati. I tko ce mi onda bit kriv kad se Junior u 4.15 odluci pjevajuci pozdravit uspavanog oca, on ce meni isto samo nesto htjet ispricat. Nema veze sto ce to meni zvucat kao neartikulurani plac, nece bit njegova krivica sto jos nezna govorit... Uostalom, tata ga je jos davno u maternici naucio da se s ljudima treba pricat bas kad spavaju.
Kaze Lisa da se mali mrda. Idem probat jos koju rundu razgovora zapocet. Mozda ga uspijem nagovorit da mi se obraca samo onda kad sam i ja budem budan. Nadam se da nije zlopamtilo...

22-10-2009

moj prvi tj. treci, al ovaj put veci...film

Day 3
Necu puno pisat, samo cu vam stavit link na moj zadnji film, konacno sam ga upload-o. Radjen za kraj skol.godine (2009), napravljen na brzinu ali uz svrsdnu pomoc frendova iz skole i okolo...ispao skroz dobro:) Vec sam reko da je dobio pozitivnu ocjenu javnosti - 3. nagrada publike na Kortgeknipt festivalu u Sint Niklaas-u... Heh, to je bio vise lokalni "small scale" festival, nesto kao Krapina film festival (jel to postoji uopce?) i nije bilo ni nagrade, u novcano/skulpturnom smislu, al je bilo zakon cut vlastito ime na razglasu!! :) Sad sljedeci mora bit jos bolji, tezinu "bolje-vise-jace" imperativa moram usmjerit u motivaciju, i ne ponavljat greske iz prvog dijela...
Malo me cak i frka, onaj "propo nakon prve uspjesnice" sindrom jer trenutno nemam neku bas jebenu ideju. Ono, ova prva je bila nekak spontana, nabrzinu sve slozeno, napeto i koliko god zamorno - bilo je i uzbudljivo. Ne spavat, montirat do jutra, ic na posao ko zombi, malo se razbolit od iscrpljenosti, ljudi te cudno gledaju jer...cudno izgledas, pijan a nit okusio alkohola... Sve mi to sad fali. Ocu opet u vatru! U boj! Aaa..
:)
Ma bit ce nesto uskoro valjda.
Do tada,
pozdrav.

http://vimeo.com/7185422

20-10-2009

DAy 2.
Iako se, sudeci po datumu posljednjeg unosa teksta, cini da ja pisem svakodnevno, to ipak, nazalost, nije istina. Ovaj prijasnji post je samo prekopiran iz prijasnjeg bloga, onog "belgijskog" kojeg sam odlucio ugasit s obzirom da je zbunjivao citatelje svojim nizozemskim, tj.flamanskim rjecima. Tako ljudi nisu znali koji gumb je za "obrisi" a koji za "spremi", "pozdravi autora" ili "zabrani mu pristup sudskim putem". Ovaj novi cu podesit na engleski, to ce valjda bit jasnije. I ljudi ce moc lijepo ostavit koji komentar, zamjerku a bogami i posalicu:)
S obzirom da su neki novi citatelji (no dobro, svi su novi, ali...) pitali sto se sa mnom zbilo u zadnjih 10ak godina, rekoh da im dam malo shtofa. Dakle, ukratko, nesto kao CV:
upisah-zavrsih fakultet novinarstva, pusih travu, spasavah svijet, partijah uokolo, pa radih svasta a ponajmanje novinarski rad, pa onda ipak poceh i to, na TV-u, razmisljah o svemu, pa putovah okolo, pa imah nekoliko djevojaka, koje su mi pomogle da shvatim sto trazim i to nadjoh u Lisi, djevojci iz Belgije, Antwerpena, koju sretoh u Spanjolskoj i s kojom se toliko zblizih da se i ozenih i nakon odredjenog vremena preselih u Antwerpen, i sad sam tu, radim (snimam i montiram), i dalje razmisljam, ali s dosta pozitivnijim predznakom, jer uz ljubav je ipak lakse vjerovati u bolje sutra. Jer i danas je odlican dan, a i jucer je bio. Pa zasto ne bi i sutra:)
Jesam li se promijenio? Ne znam, ne cini mi se bas. Neke nove stvari naucio, ali ja mislim da se ljudi u zivotu ipak puno ne mjenjaju. Mozda sam usvojio neke nove navike, poceo vise cijenit pivu i pomfrit:) I palacinke s nutellom i maslacem od kikirikija:) Ovo potonje nije neka belgijska tradicija, vec moja izmisljotina. Zovem ih snickers palacinke i nisu bas popularne, odnosno samo ih ja volim. Hjoj, samo kad se sjetim...mmmmm:)
A sad da se vratimo na aktualnije dogadjaje. Sta ima novog? Neznam, ne pratim bas dogadjanje u svijetu. A mislite, kod mene? Oh, svasta. I da, neko me pito kakvu to skolu pohadjam? To vam se zove Film en Video Kunst bij Koninglijke Akademie Van Schone Kunsten Antwerpen iliti Filmska i Video Umjetnost pri Kraljevskoj Akademiji Likovnih Umjetnosti Antwerpena. Heh, zvuci puno bolje nego sto zapravo je, jer je zapravo rijec o svojevrsnoj "dopunskoj skoli" ili "izvanrednom studiju" koji ima predavanja 2 put tjedno navecer i ponekad me podsjeca na malo produzeni/prosireni tecaj... Ali dobro, moram i priznati da imamo dosta dobre profesore/strucnjake iz faha i da sam dosta toga naucio u ove 2-3 godine, sto ce mi, nadajmo se, dati dovoljno znanja i iskustva da se jednog dana otisnem i u filmske vode. No, nije samo znat plivat, treba imat i korisnih veza, pa da te tu i tamo neko primi u svoj camac:) No to jos uvije ide malo teze.
Hjoj, bas citah novine (belgijske!) sve mi se cini da se svijet nije nista promijenio, bar u ovih zadnjih 20ak godina, koliko ih citam. Isti dojam imam i kad citam/gledam/slusam o povijesti naseg ljudskog roda, koju god kulturu uzmes pod povecalo. Klanje i sranje. I svo to akumulirano znanje i vjestine se i dalje precesto koristi u iste (krive) svrhe, samo su metode postale malo "sofisticiranije". Glad ovdje, rat ondje, zasjedanje, prejedanje, u prazno gledanje... Ne da mi se vise citat novine. Gledam kroz prozor vlaka kojim svakim dan idem na posao. Tu i tamo skicnem prema biciklu koji stoji pokraj vrata. Imam onaj mali, na sklapanje, daljnji potomak "Ponija", ponosa tvornice biciklov Rog. Zapravo se bicikl na slovenskom kaze kolesa ili tak nesto, ali biciklov zvuci bolje:) Ko sta je onaj sistem za sklapanje bicikla na Poniju izgledo bolje, dapace, zakon, kao:"Vidi sta moj moze, mogu ga sklopit i rasklopit, i ako treba i ...vozit!" Ja zapravo nikad u zivotu nisam nekog vidio da (ra)sklapa taj cuveni sendvic bicikl. Dapace, nakon nekog vremena bi i taj zglob zahrdjo pa se vise ni nebi mogo otvorit...Ah, to je bio bicikl, a ne oni neki BMXi i ostale pomodarije, eheh.. Bdw. ja sam imo specijalku:) Nazalost, jedan broj preveliku, jer se prije valjda racunalo, kao i kod odjece/obuce - bolje kupit veci bicikl, brzo ce on to prerast. Nisu valjda racunali na to da bi ja mozda mogao bit/ostat niskog rasta.. Hm, tako sam ja dosta dugo imao problema sa silaskom s bicikla i psovanjem stange koju se netko dosjetio stavit bas na to prokleto, stratesko mjesto. A da ne govorimo o nepogodnosti takvog bicikla na BMX poligonima lokalnih gradilista...bolna strana "luksuznih" bicikala. Mislim da bi bio sretniji s obicnim, "radnickim" Ponijem...
No, vratimo se u sadasnjost, i moj bicikl u hodniku vlaka. Tim biciklom idem od doma do zelj.stanice, i od izlazne stanice do posla. I treba mi isto vremena kao kad bi isao autom. I nemoram pazit na cestu, guzvu, mogu buljit kroz prozor. Ili citat novine. Ah da, necu ih vise citat. Dakle, prozor. Ali to sam sve vec vidio. Hm, knjiga! Ili jos bolje, "zvucna" knjiga. Neznam kak bi drukcije preveo audiobook. Heh, prije nekog vremena sam bio doslovno zakacen na tu novotariju. Skinuo na iPod brdo knjiga i predavanja, odgulio sve Harry Pottere i Vodice kroz galaksije, Vikinge i Srednji vijek, Bizant, Grcku i Kinu, sad bi mogao stavit japanski ili irski za pocetnike...uh. Ili da malo odmorim buljeci u izlazak sunca preko naguzvane autoceste...
Zivot ovdje i nije bas tako razlicit od zivota u ZG. OK, bolji je standard i piva, ali zapravo ostalo je isto... Trebaju ti isti sastojci za srecu, isto pada kisa i sija sunce, jede se i spava, gine u prometnim nesrecama i radja u bolnicama. I lakse je, i nije...
Neznam zasto svi toliko hrle na zapad, meni se sve nekako cini da je obecana zemlja negdje drugdje. Mislim, meni je bolje, ali ne zbog Belgije, vec zbog Lise. I malog pisonje sto raste u njenom trbuhu i mom srcu. I koji vec ima i ime:) ALi nesmijem ga jos rec. Necu, imam neki glupavi filing da cu ga/nas sjinxat ako kazem prerano. Neznam kad ce bit pravo vrijeme, ali jos nije.
No vrijeme je da privedem danasnji post kraju, imam jos kojekakvih stvari za obavit...u jednoj od rijetkih slobodnih veceri u tjednu!
Eh, to vam je Zapad - zurba, posao, dogovori, pregovori, nije cudo sto su tu stavili centar europske birokracije...
Doduse, ja se zurim u birc na pivu, ali efekt je isti...zurba!

Aj pozdrav
i do sljedeceg citanja!

Silvio

19-10-2009

Day 1

OK, nije day 1, vec xy-ti, ili pak je ako se vrijeme racuna od nastanka ovog bloga. Ali vrijeme tece vec neko vrijeme i nitko vise nezna od kad. Tako da cu ja, u svrhu ovog bloga poceti racunati od sad! Idemo, 1,2,3...krenuh:)
Prvo da obrazlozim zasto. Ideju da pocnem nesto piskarati na netu imam vec duze vrijeme (znac vec - (minus) xy godina) i cak sam vec jednom zapoceo blog koji je nakon jednog (siromasnog) posta neslavno zamro. Nije mi se dalo pisat:) I neznam hoce li ovaj blog zadesiti ista sudbina, ali probat cu jos jednom. To ovisi i o vasoj podrsci, odnosno feedbacku. Znaci mrkva i batina, svega mi dajte!
Iako volim pisati, za sto mi se cini da imam sve manje vremena, moram priznat da je najneposrednij povod poruka od male Mihaljevicke u kojo je istresla prgrst pitanja o najzadnjijim (uf, ljepe li rjeci:) zbivanjima ovjde i zapravo ne samo zbivanjima, nego cisto o stanju stvari.
Tj. evo poruke : "ola mučačo! kak si kaj? kaj ima gore? kak je lisa? jel reste?kol'ki je trbuh? jel prolazi kroz vrata ;) ? kak ti je na poslu i na faxu? jel lisa sljaka? jel znate spol? uff sva sam sa sto pitanja!!! ;) pa kad vas nisam vidla dugo... :)
aj ti lijepo poljubi zenicu i trbuh (njen;)) od mene! i naravno eto i tebi jedna! cmmmmok!
"
Eh, sad, mozda vas sve ipak ne zanimaju iste stvari (iako imam neki filing da bi vecina postavila vise manje ista pitanja) ali recimo da cu Ivani za ljubav prvo odgovorit na njih:)
Dakle, kako sam... Uf, prvo pa najteze... Pa, dobro sam. Sretan sam. Bar mi se tak cini dok se ne rastuzim. A, cim se rastuzim znam da sam prije bio sretan. Ali to bude rijetko.
Zdrav sam, to znam isto zato sto dugo nisam bio bolestan.
Jedino kaj imam malo glupu frizuru, pogotovo nakon sto se provozam biciklom pa mi se spontano slozi "slavonka" razdjeljak posred cela, sto u kombinaciji s vec poraslom kosom tj.fudbom (nisam se sisio od ljeta i onog ekstremnog "jezeka") jednostavno vapi za posjetu frizeru. A to sve skupa znam po nacinu na koji me Lisa pogleda kad dodjem doma (biciklom) i iako ona tvrdi da sam "sladak" tako, ipak joj u ocima citam da mi nesto vrlo glupo stoji nasred glave. Isto kao kad ja bez teka jedem neku njenu klopu i tvrdim kak je odlicna:) Ali ovo potonje se desava vrlo rijetko jer Lisa, naime, odlicno kuha!
Kaj ima gore? Heh, ja sam zapravo u nizini. Belgija i NIZOzemska su zapravo vrlo niske zemlje visokog standarda, pa kad me netko pita kak je gore, malo se smijuljim misleci na belgiski Olimp od 200-injak metara:) No, dobro znam da je sjever i nasoj imaginaciji gore, iako se Indijanci nebi slozili. Oni su imali 6 strana svijeta sjever,jug, istok, zapad, gore i dole. Pa bi bilo mozda bolje rec :"Kaj ima sjeverno dole (kod vas)?"
Ah, da zaboravih odgovorit na pitanje... Kaj ima - svasta. Npr., imamo neki lokalni referendum u subotu, hocemo li da nam grade neki veliki most (s 18 traka?!) tu na sjevernom dijelu grada ili ne. Prema zadnjim anketama, 55% gradjanstva je protiv. Pitam se hoce li bit referenduma za Pasmanski most u Hrvatskoj. Bas me zanima kakvi bi bili rezultati anketa po tom pitanju:)
Kaj jos ima.. imali smo (dakle, sad vise nemamo, dali ga dalje) bon za saunu neku, pa ga isli bas prosli vikend iskoristit. Lisa se bojala ic u vrucinu, kao moze stetit bebi, pa se samo buckala u bazenu, gola jer u sauni se ne smije nista nosit. A u rucniku se nemos kupat. Mislim, neznam dal to znate, meni je bilo prvi put da idem u saunu pa mi je sve bilo novo. Osim gole Lise, to cesto vidim. I da, sebe golog isto. Ali da me drugi gledaju, to.....mi i nije neki bed:) Pogotovo jer toplina djeluje obrnuto od hladnoce. Dakle, sto se po zimi smezura, na toplini se....tocno:) Tak da se nisam imo sta sramit, dapace:) Malo sam eksibicionist, izgleda. Iako mi bas nije bilo svejdeno da kojekakvi dedeki ocima plaze po Lisi. Dakle, eksibicionist sovinist. I neka.
Imam plan jednog dana sagradit svoju privatnu saunu..ahhh, to ce bit gust. Nismo bas u Finskoj, ali ipak dosta sjeverno da ne bude tak cudno.
Lisa je super. Strika dekicu za bebaca i i de joj dosta dobro. U skoli joj bakice-ucenice dobro uce, nema toliko stresa. Bar mi se tako cini. Zdrava je koooo dren. Ko Colic skoro. Sto onda isto znaci da je beba dobro. Dapace (bili smo kod ginekologa prekjucer) mali je iznad prosjecno napredan, glede rasta. Znam, svaki roditelj voli stavljat te "iznadprosjecno" i "napredno" epitete, ali u ovom slucaju je fakat istina! Doktor reko! Cak nam pokazao grafikon gjde se jasno vidi da tockica (koja prestavlja mog SINA) stoji u gornjoj polovici plave linije razvoja beba... Heh, di'sh protiv nauke!
Trbuh je lijepo zaobljen, ne prevelik, skladnih linija i uravnotezene kompozicije. Gladak je i pomalo tvrd na dodir, dok je koza izvanredne teksture i mekoce. I moze kroz sva vrata.
No, osim trbuha naraslo je jos nesto (a s tim i moja sreca, iako je to dosta povezano) - narasle joj sise! Jos su vece i oblije, i ajmee miline... Obrazi mi se ozare, i svaki put ko da me obasja jutarnja sunce kad ih vidim izvan grudnjaka, slobodne, ponosne, naotecene:)
Sori ako pretjerujem (cure), ali ovo je ipak moj blog:) O svemu vam sad iskreno pricam, pa cemu da se o ovom suzdrzavam.
Mislim, ipak sam musko, pa kao takav imam i svojstvene opsesije. Jel tak?
U skoli je dobro, iako mi se ponekad cini da malo presporo ide...ja bih vise znanja odjednom, vise napretka, nemam vise vremena kretati ispocetka, a to mi se sad ponekad tako cini. Predavanja po smjerovima imamo sve godine zajedno, pa ponekad previse vremena ode na utvrdjivanje osnova za prvasice. Znam, i ja sam bio prvasic nekoc, i vazno je da im se sve objasni,ali za mene je to gubitak vremena. No, bumo vidli, imam neka nova predavanja samo za moju (3cu) godinu, i upiso sam se na nekoliko workshopova, i pratim ekperimentalni smjer malo..i tak.
I da, zaboravih, moj zadnji filmic je bio na jednom lokanom festivalu, zaprvo prvom na koji sa ga poslo, i osvojio 3 nagradu publike! Juhuu! Stavit cu ga na net ovaj vikend, pa cete uskoro dobit i link na kojem ga mozete pogledat. Budite spremni odvojit 10min vremena, naime, toliko traje. ALi je dosta brz, akcija, spec. efekti, svasta...
I tak, idem ja malo radit...
Na poslu sam naime. OK je na poslu, iako sam zeljan promjena.
Ali o tome vise u sljedecem javljanju.

Pozdrav svim citateljima;)

Silvio